Ulogujte se
| Ego stanja |
|
|
|
| Autor: Administrator | |||||||||
| Sunday, 26 November 2006 | |||||||||
Stranica 1 od 7
Ian Stewart* Rezime Ovaj govor razmatra procese rasuđivanja pri stvaranju naučnih modela i izlaže neke opšteprihvaćene principe stvaranja modela. Govornik naglašava da “dobar” model može biti definisan samo u terminima svoje korisnosti, koja opet može biti prosuđivana samo u odnosu na nameravanu upotrebu tog modela. Za model se nikada ne može reći da je “tačan” ili “pogrešan”. U svetlu ovih principa, govornik predlaže kritiku različitih verzija modela ego stanja. Želeo bih da dodam par reči dobrodošlice na konferenciju onima koje ste već čuli od Džudi. Reći ću, takođe, da sam veoma srećan i ponosan što vam ovog jutra držim ključni govor. Dakle, evo nas na zvaničnom početku ove trodnevne konferencije sa temom “Ego stanja i više od toga”. To znači da ćemo tokom naredna tri dana razmišljati o ego stanjima, igrati se sa idejom o ego stanjima, i raditi sa ego stanjima, ali takođe, uzimajući u obzir ego stanja, i ići dalje na najrazličitije načine. Dakle, ovog jutra ću vas ovim izlaganjem pozvati da samnom prevaziđete dosadašnja razmatranja ego stanja na jedan naročit način. To znači da ću vam predložiti da samnom razmišljate ne samo o ego stanjima, već i o procesu mišljenja koji nam omogućava da izgradimo model ego stanja. Osnovna poruka govora koji želim da održim ovog jutra jeste da možemo produbiti, proširiti i povećati svoje razumevanje teorije o ego stanjima ukoliko određeno vreme provedemo ispitujući proces rasuđivanja koji nam omogućava da izgradimo model ego stanja, zapravo proces rasuđivanja koji nam omogućava da izgradimo bilo koji naučni model. Zato sam za ovaj govor izabrao naziv “Ego stanja i teorija o teoriji”. Za koji minut ću vam reći otkud tu Mali Profesor. Dakle, pre toga ću vam u glavnim crtama prikazati o čemu ću sve govoriti. Najpre ću govoriti o generalnom procesu stvaranja modela u nauci. Želeo bih da to prvo ilustrujem ne modelom iz TA, već generalnim modelom, jer mislim da možda principi izgradnje modela mogu biti bolje shvaćeni ako prvo razmotrimo izgranju modela generalno – ako razmotrimo ono što radimo da bismo izgradili naučne modele – pre nego ih smestimo u poznati TA sadržaj o kojem smo toliko navikli da pričamo. Tako ću tokom otprilike prvih deset minuta govora zapravo pričati o ormanima za skladištenje materijala sa podacima, jer je sistem razvrstavanja podataka po fijokama upravo jedna vrsta modela – u stvari, vrlo tipična vrsta naučnog modela. Model ego stanja je samo jedan primer naučnog modela koji je izgrađen kao sistem za klasifikaciju podataka. Dakle, voleo bih prvo da govorim o principima stvaranja sistema klasifikacije podataka. Zatim, u svetlu onog što iz toga proizilazi, želeo bih da postavim neka centralna pitanja u TA teoriji. Neka od njih su kontroverzna. Druga su suštinska ali ne očegledno kontroverzna. Nadam se da će, kada završim govor, postati još više kontroverzna nego što su bila. Predložiću, na primer, da kada postavimo pitanje kao što je: “Šta je ego stanje Roditelj?” ili “Koji je tačan sadržaj Deteta?” ili “Koja je razlika između R2, R1 i R0?”, postavljamo pitanje na koje nije moguće odgovoriti, jer sama pitanja nemaju nikakvo značenje: besmislena su. Predložiću da je tradicionalni tabu o “mešanju strukture i funkcije” potpuno besmislen jer su struktura i funkcija zapravo toliko isprepletene da ih stalno morate mešati. I još ću predložiti da bi u najboljem od svih mogućih svetova, poznati “funkcionalni model” ego stanja – znate, Adaptirano Dete, Slobodno Dete, Negujući Roditelj, Kontrolišući Roditelj – bio sasvim izbačen. Najbolja stvar koju bismo mogli uraditi u tom najboljem od svih mogućih svetova bi prosto bila da ga izbrišemo iz udžbenika i TA rečnika tako da više nikad ne vidimo tu prokletu stvar(tj. funkcionalni model, prim.prev.). Zatim, u zavisnosti od toga koliko mi vremena ostane, želeo bih da razmotrim kontroverznost u pitanju o tome “šta je to potpuno izlečena osoba?” Drugim rečima, ako ste sasvim izlečeni i oslobođeni skripta, da li vam je preostalo išta od Deteta i Roditelja? Ili ste se sasvim otarasili svog Deteta i Roditelja? Ili, nasuprot tome, ako ste potpuno izlečeni, da li to znači da imate zaista lak pristup svom Detetu i Roditelju? Kada sam raznim ljudima rekao da ću prvi put u životu držati govor, rekli su mi da svi dobri govori na kraju imaju poziv na akciju, tako da ni ovaj neće biti izuzetak. Dakle, poslednjih otprilike deset minuta ću provesti upućujući poziv na akciju. Dobro, sad, pre nego što pređem na deo o izgradnji modela, rekao sam da ću objasniti otkud tu Mali Profesor. Razlog zbog kojeg sam izabrao “Čudan slučaj Malog Profesora” za podnaslov ovog govora je taj što je baš ideja o tome gde smeštamo Malog Profesora bila u stvari pokretač celog ovog stila razmišljanja. Godinama sam razmišljao o ovim stvarima. Kada sam počeo da učim TA tokom davnih 70ih i prvi put se susreo sa njom u edukaciji odraslih, naučio sam da Mali Profesor izgleda ovako (crtež 1a). Mali Profesor je bio jedan od tri dela Deteta, dok su ostala dva dela bila Adaptirano Dete i Slobodno Dete. Adaptirano dete je deo mene koji je pristojan i kaže “molim” kada tražim biber za stolom i i ne prdi na javnom mestu. Slobodno dete je ono koje kaže “vau, jupiiii!” i šljapka po baricama i provlači noge kroz opalo lišće – stvarno volim to razgrtanje lišća, znate. A Mali Profesor je deo Deteta koji je domišljat i intuitivan sa malim antenama koje štrče da bi osetile šta se dešava na drugom kraju sobe. Pa sam rekao, fino, razumem to, jasno je, znam šta su te stvari, sve je to intuitivno. Ali kada sam stigao do nekog ozbiljnog TA treninga par godina kasnije, razni učitelji i različiti udžbenici su me metaforički rastrgli zbog toga i rekli: ”Ne, ne, ne, ta slika Malog Profesora uopšte nije u redu. Ono što je Mali Profesor u stvari, je strukturalni deo (crtež 1b), jer je Mali Profesor isto što i A1, Odrasli u Detetu – samo kolokvijalni naziv za A1. Mali Profesor je strukturalni deo, a ne funkcionalni.” Ti udžbenici i učitelji su takođe rekli: “Usput, Iane, počinio si neoprostivi greh – pomešao si strukturu i funkciju, a to je kao da si hulio na Boga.” Pa sam rekao: “Hvala vam, cenjeni, što ste mi ukazali gde da smestim Malog Profesora, i žao mi je što sam počinio neoprostivi greh, obećavam da to nikad neću ponoviti.” Posle toga, pošto sam to naučio, rekao sam: “Sad stvarno znam šta je Mali Profesor, sad shvatam šta je ispravno – prva verzija je bila samo gomila naivnih besmislica.” Ali… sada, posle otprilike 15 godina, tokom kojih sam praktično sve vreme učio TA i razmišljao o izgradnji naučnih modela – sada više nisam toliko siguran u vezi sa Malim Profesorom. Nadam se da ću tokom ovog govora ilustrovati neke od razloga te promene. |
|||||||||
| Zadnja Promjena ( Sunday, 26 November 2006 ) | |||||||||
| « Prethodna |
|---|













